Waitomo – čudo prirode!

Priroda će uvijek biti jedan od onih elemenata na koje ljudska ruka može utjecati, ali će ipak sama donijeti najveća i najljepša iznenađenja. Budući da je Australija kontinent s toliko prirodnih ljepota i neobičnosti, bilo bi nepošteno istaknuti i jednu od najpoznatijih – spilju Waitomo.

Riječ je, vjerovali ili ne, o svijetlećem fenomenu koji se smjestio na zapadnom dijelu sjevernog otoka Novog Zelanda. Spada u geološko-biološke fenomene, a još se naziva i spilja ,,svjetlećih crva”.

Legenda o njoj započinje još prije 30 milijuna godina kad se prirodnim procesima počeo stvarati vapnenac na dnu oceana. Danas te vapnene nakupine tvore jednu od najljepših i najfascinantnijih svjetskih destinacija koja već godinama privlači brojne turiste.

Njena unutrašnjost podsjeća na prekrasni magični svod prepun svjetlucavih zvijezda, a razlog tome leži u činjenici da je prekriven neobičnim ljepljivim trakama malenog insekta Arachnocampe luminosae. Riječ je o organizmu nalik pauku, koji plete neobične trake s brojnim čvorovima, a upravo one provode bioluminiscentnu svjetlost tvoreći tako prekrasan i potpuno jedinstven prizor. Svjetlost zapravo proizlazi iz posebnih reakcija koje se odvijaju u čahuri u njihovom repu. Veličinom nisu veći od prosječnog komarca, a obično se hrane ostalim insektima koji se umotaju u njihove trakice privučeni neobičnim svjetlom; u slučaju nedostatka takve vrste hrane pojest će vlastite larve (prijelazni oblik od jaja do odraslog stadija). Zanimljivo je i to da se gladna se ličinka sjaji jače od one koja je pojela svoj plijen.

Iako je regija oko Waitoma prepuna spilja, Arachnocampa luminosa živi u samo dvije od njih; bira one u kojima je dovoljno vlažno te gdje nema propuha jer im upravo to omogućava neometano sudjelovanje u procesima ”osvjetljavanja”.

Mogli bismo reći da je ipak ohrabrujuća činjenica da još uvijek postoje ovakve stvari koje nisu produkt 3D tehnologije već onoga što nam se u današnjim vremenima čini pomalo i kao mit – neometanih, dugotrajnih i fascinantnih prirodnih procesa.

Piše: Ana Bustruc