Kako Crnogorci prave autocestu?
Naprave 1 kilometar ceste i stave znak “itd”
Viče Crnogorac ženi: Ženooo, donesi mi antibiotik!
Kaže ona: Što? Ali te ujela zmija?
– Nije, nego ide prema meni!!
Sigurno se i vi u ovom trenutku možete prisjetiti nekih omiljenih viceva o Crnogorcima i njihovoj lijenosti koji su sveprisutni jednako kao oni o plavušama ili Chucku Norrisu. I činjenica jest da kad odete u Crnu Goru očekujete isto takvo stanje: da ćete vidjeti Crnogorca kako pokušava skinuti kile gledajući atletiku na televiziji ili da ćete na njihovim vratima vidjeti obješeno 10 crnogorskih zapovijedi (1. Glasi: Čovjek se rodi umoran i živi da bi se odmarao). Ali situacija je u stvari drukčija. Istina je da su ta opuštenost i dangubljenje (ali samo u slobodno vrijeme!) karakteristike svih Balkanaca, ali kad dođete u Crnu Goru baš i nije istina da će vas dočekati neradna atmosfera.
Štoviše, moj prvi posjet Budvi me zaista iznenadio: radno vrijeme trgovina i ostalih objekata nadmašuje ono u Hrvatskoj, a brojne trgovine čak i nedjeljom rade do 10!
No, na stranu s tim, Budva je zaista lijep gradić. Iako sam ju posjetila na tri dana oko Nove godine, mogla sam primijetiti da se jako osjeća (zamrla) ljetna atmosfera. Beach barovi uz plažu, brojni zatvoreni kiosci, prodavaonice, slastičarne – sve je to skupljalo prašinu i, tužno zapomažući, dozivalo ljeto. I mi smo, ali eto, valja biti strpljiv. Iskoristili smo blagodati lijepih sunčanih dana i uživali na kavi tik uz more te se šetali uz pustu obalu i malene zidine u starom gradu. Moram napomenuti da, kad se popenjete na te zidine, nećete osjetiti baš najljepši miris; štoviše, prisutan je smrad (i lokvice) urina i smeća kojeg ljudi ostavljaju jer misle da ih nitko ne vidi.
Imali smo jednu neobičnu situaciju; jedan dan smo krenuli s nekog mjesta nedaleko od apartmana prema centru te zaustavili taksi. Pitali smo vozača koliko će nas doći vožnja do centra i on je rekao 1 euro. Malo nam je bilo neobično kako može biti tako jeftino ( u Zagrebu je primjerice 2 eura, odnosno 15 kuna sami start), ali nismo se bunili. No, kad smo se vraćali (s potpuno iste na istu točku), vožnja drugim vozilom nas je došla 5,5 eura. Nije nam bilo jasno kako mogu biti takve razlike pa smo pitali taksista. On je počeo govoriti o tome kako se u vrijeme sezone podižu cijene vožnje. Nismo ništa rekli, ali smo se sjetili upozorenja da postoje velike razlike u cijeni između privatnih i gradskih taksija. Privatni su skuplji. Ako namjeravate posjetiti Budvu, moj vam je savjet da se raspitate kako raspoznavati taksije kako biste mogli proći s jeftinijim vožnjama. I obavezno pitajte svaki put koliko će vas doći vožnja do željene destinacije.
Još jedna simpatična zgoda mi je ostala u sjećanju – pokušaj rezervacije mjesta u restoranu. Naime, svidio nam se jedan restoran na koji smo naišli; hrana je bila ukusna, a cijene su bile pristupačne. Tu smo htjeli doći i sutradan za Silvestrovo pa sam pitala konobara možemo li rezervirati i je li se plaća. On je rekao da ga jedino moram fotografirati. Iznenađeno sam posegnula za mobitelom te fotografirala njega i njegovog kolegu koji se široko osmjehivao. Rekao mi je da moram tu sliku pokazati sutra kao dokaz da sam rezervirala. Sutradan kad smo došli pokazala sam sliku i odmah smo dobili stol.
Sve u svemu, Crna Gora je bila lijepo iskustvo i svima bih preporučila da ju posjete. Budva je dosta komercijalan grad pa neki možda već planiraju na ljeto skoknuti tamo, stoga se osjećam dužnom upozoriti na cijene: ruski poduzetnici su prepoznali potencijal tako da je dobar dio grada u privatnom vlasništvu, stoga se nemojte iznenaditi kad vas budu tražili da platite svoje mjesto na plaži. Cijene apartmana su pristupačnije, ali morate biti svjesni da ćete se podosta istrošiti. Ipak, ako je bila tolika hit destinacija ljeta 2012., možda se i ove godine isplati zaletjeti na vrhunski provod.
Piše: Ana Bustruc
Recent Comments