Staklena plaža

Kad čujemo za pojam plaža, pred oči nam dođu razne slike počevši od onih pješčanih, šljunčanih do betonskih; no nikako nam na pamet ne padaju i – staklene. Ipak, priroda se ponovo postarala za to da po tko zna koji put ostanemo zadivljeni i bez riječi; ovaj put  nije sama stvorila nešto iznimno, već je ispravila greške koje su ljudi davno napravili.

U Kaliforniji je svoje mjesto pod suncem našla vrlo neobična plaža satkana od ”staklenih kamenčića”. Počeci njenog nastanka sežu u prva desetljeća 20. stoljeća kad su stanovnici kalifornijskog gradića Fort Bragg smeće bacali u ocean; među njihovim su se otpadom, pored stakla, našli i papir, namještaj, stari automobili… 1949. je spomenuto područje i službeno postalo gradsko odlagalište otpada, a stvari su se promijenile tek 1967. kad se zabranilo bacanje smeća. Tijekom sljedećih godina plime i valovi su očistili plažu, oblikujući pritom odbačeno staklo u male, neobične komadiće koji danas sačinjavaju ovaj fenomen.

Ono što je važno napomenuti jest da se ne morate bojati da ćete se porezati dok hodate; kamenčići uopće nemaju oštre rubove koji bi vas mogli ozlijediti. Naprotiv, glatki su i lijepo oblikovani, stoga noga sasvim ugodno priliježe uz njih. Nakon svega se možemo samo nadati da će se priroda poigrati i s nekim od naših odlagališta otpada te ih zamijeniti fascinantnim atrakcijama vrijednim divljenja. 🙂

Piše: Ana Bustruc

Waitomo – čudo prirode!

Priroda će uvijek biti jedan od onih elemenata na koje ljudska ruka može utjecati, ali će ipak sama donijeti najveća i najljepša iznenađenja. Budući da je Australija kontinent s toliko prirodnih ljepota i neobičnosti, bilo bi nepošteno istaknuti i jednu od najpoznatijih – spilju Waitomo.

Riječ je, vjerovali ili ne, o svijetlećem fenomenu koji se smjestio na zapadnom dijelu sjevernog otoka Novog Zelanda. Spada u geološko-biološke fenomene, a još se naziva i spilja ,,svjetlećih crva”.

Legenda o njoj započinje još prije 30 milijuna godina kad se prirodnim procesima počeo stvarati vapnenac na dnu oceana. Danas te vapnene nakupine tvore jednu od najljepših i najfascinantnijih svjetskih destinacija koja već godinama privlači brojne turiste.

Njena unutrašnjost podsjeća na prekrasni magični svod prepun svjetlucavih zvijezda, a razlog tome leži u činjenici da je prekriven neobičnim ljepljivim trakama malenog insekta Arachnocampe luminosae. Riječ je o organizmu nalik pauku, koji plete neobične trake s brojnim čvorovima, a upravo one provode bioluminiscentnu svjetlost tvoreći tako prekrasan i potpuno jedinstven prizor. Svjetlost zapravo proizlazi iz posebnih reakcija koje se odvijaju u čahuri u njihovom repu. Veličinom nisu veći od prosječnog komarca, a obično se hrane ostalim insektima koji se umotaju u njihove trakice privučeni neobičnim svjetlom; u slučaju nedostatka takve vrste hrane pojest će vlastite larve (prijelazni oblik od jaja do odraslog stadija). Zanimljivo je i to da se gladna se ličinka sjaji jače od one koja je pojela svoj plijen.

Iako je regija oko Waitoma prepuna spilja, Arachnocampa luminosa živi u samo dvije od njih; bira one u kojima je dovoljno vlažno te gdje nema propuha jer im upravo to omogućava neometano sudjelovanje u procesima ”osvjetljavanja”.

Mogli bismo reći da je ipak ohrabrujuća činjenica da još uvijek postoje ovakve stvari koje nisu produkt 3D tehnologije već onoga što nam se u današnjim vremenima čini pomalo i kao mit – neometanih, dugotrajnih i fascinantnih prirodnih procesa.

Piše: Ana Bustruc

3D ulica obara s nogu!

Svakom novom minutom svjedoci smo munjevitog razvoja tehnologije, novih dostignuća na svim područjima djelovanja te iznime kreativnosti pojedinaca. Kad bolje promislim teško je reći što nas čeka sutra jer moderan svijet je postao toliko dinamičan i kaotičan da je svaki dan zapravo novi izazov koji služi kao određeni ispušni ventil ljudskoj inovativnosti.

Umjetnici ,u pravom smislu te riječi, „ 3D Joe & Max“ napravili su nešto krajnje neobično, a opet neopisivo genijalno. Naime, odlučili su dizajnirati najveću i najdužu 3D optičku iluziju na ulici u Londonu. Trebalo im je punih sedam dana da na površini od 3000 metara kvadratnih naprave umjetničko djelo vrijedno divljenja koje izgleda kao ogromni vodopad između duboke klisure.

Sponzor cijelog ovog projekta bio je „Reebock CrossFit“ čiji su članovi bili raspoređeni po optičkoj iluziji kao da su korak od smrti, odnosno pada u provaliju. Cijeli projekt promovirao je razvoj 3D tehnologije, no u isto je vrijeme bio  odličan način sponzoriranja poznate sportske marke.

3D ulica u Londonu nije prva i jedina takva ulica u svijet. Također su poznate i sljedeće ulice:  Ledeno doba – u Dun Laoghaireu, na “Festivalu svjetske kulture”,  Eksplozija lave- iz 2008. godine na 30. obljetnici međunarodnog natjecanja slikara u Njemačkoj te mnoge druge.

                 

Piše: Benjamin Bauer

Insano tobogan

Spadate li i vi u onu skupinu ljudi koja voli čari ljeta začiniti igrom i spuštanjem niz najraznovrsnije tobogane i prolaze koje nude razni zabavni parkovi? Ukoliko je odgovor pozitivan, ovo je pravi članak za vas! Priprema, pozor… Polazimo. 🙂

Ako se jednom prilikom nađete u Brazilu (točnije Fortalezi) i dobijete onaj poznati poriv da učinite nešto ludo i nezaboravno – obavezno posjetite Insano, najveći, i kako mu samo ime kaže, najluđi tobogan na svijetu! Izgrađen je 1989. kao dio vodenog parka, a dug  je 41 metar. Zapravo još uvijek drži rekord najduljeg i najvišeg tobogana u slavnoj Guinnessovoj knjizi.

Kad se spuštate možete postići poprilično impresivnu brzinu – čak 105 km/h. Ta činjenica okončava vašu vožnju nakon samo 4-5 sekundi, no vjerujemo da je i to sasvim dovoljno da vam se razina adrenalina i straha prilikom spusta urežu u sjećanje za sva vremena.

 

Zbog svega navedenog jasno vam je zašto je vrlo brzo postao jednom od najvećih turističkih atrakcija u svijetu vodenih parkova i radosti. U nastavku pogledajte kako su izgledali neki od spusteva. 🙂

http://www.youtube.com/watch?v=BieZVnAOkxw

http://www.youtube.com/watch?v=4hY2uC_FSy8

Piše: Ana Bustruc

Jedinstveni tuneli

Tuneli su danas svakodnevna pojava. Služe kako bi olakšali promet na mjestima na kojima ima planina i brda tako što prolaze kroz njih. No, postoje jedinstveni, neobični i nadasve zanimljivi tuneli diljem svijeta. Sljedećih pet tunela u svakom pogledu zaslužuju titulu jedinstvenih.

Tower Tunel, odnosno tunel koji prolazi kroz zgradu Gate Tower u Osaki. Sam naziv tunela govori nam zašto je neobičan – jer prolazi kroz zgradu punu ureda u Japanu. Naime, peti, šesti i sedmi kat zgrade služe kao tunel, koji nema nikakvih dodirnih točaka sa samom zgradom i uredima, kako bi ljudi mogli raditi u što većoj tišini, bez buke automobila koji prolaze tunelom.

Tunel Log nalazi se u Nacionalnom parku Sekvoja u Kaliforniji. Stablo visoko 84 metra palo je preko ceste 1937. godine, a uzrok pada je volja prirode. Godinu kasnije, u srušenom drvu ljudi su napravili rupu – tunel visok 2,4 metra i širok 5,2 metra, čime je cesta opet postala prohodna. Nacionalni park Sekvoja obiluje visokim stablima sekvoje, po kojima je i dobio ime. General Sherman, najveće stablo na svijetu, možete vidjeti u tom kalifornijskom parku.

Tunel Rock drugi je jedinstven tunel koji krasi ulaz u Nacionalni park Sekvoja u SAD-u. Ogroman kamen predstavlja strop neobičnog tunela kroz koji je 1983. godine napravljena cesta. Danas služi kao prolaz za pješake.

Tunel ljubavi smješten u Klevenu u Ukrajini dugačak je jedan kilometar. Jedinstven je zbog svoje strukture – zelenila kojim je cijeli prekriven. Kroz njega prolazi željeznička pruga, a danas ima više praznovjernu svrhu – vjeruje se da ako dvoje zaljubljenih, držeći se za ruke, prođe kroz cijeli tunel, da će se sve njihove želje ispuniti.

Tunel riba dugačak 70 metara i osvijetljen reflektorima nalazi se u morskom parku L’Oceanografic u Valenciji. Voda, u kojoj pliva mnoštvo riba i drugih morskih životinja, sa svih strana okružuje sve njegove prolaznike i čini ovaj tunel u Španjolskoj jedinstvenim u svijetu.

Koji tunel vi birate kao najposebniji?

Piše: Ema Vuković

Lebdeći kišobrani obojili Portugal

  Inovativnost je uvijek bila na cijeni te se s razlogom ova zanimljiva priča našla na našemu blogu. Kako su ljeta postala sve toplija, a prave podjele godišnjih doba gotovo da nema, stanovnici gradića Augeda u Portugalu dali su mašti na volju. Naime, odlučili su prekriti ulicu šarolikom kišobranima koji „lebde“ na nebu i štite pješake od nesnosnih temperatura.

Ideja im je pala sasvim slučajno kada su u jednom izlogu ugledali stotine kišobrana različitih boja koji bi idealno dekorirali ulicu, a opet bi imali funkcionalnu ulogu. Ne znam koliko je ta zaštita doista funkcionalna, no sama zamisao je genijalna. Sami stanovnici oduševljeni su šarenilom boja i smatraju da je hladovina koju stvaraju ovi kišobrani čudesna, drugačija i potpuno neobična.

Prve slike ovog pravog umjetničkog djela preplavile su cijeli svijet, a turistice Patricia Almeida i Diana Tavares bile su među prvima koje su svoje iskustvo šetanja po „kišobranskoj“ ulici i fotografije podijelile s ostatkom svijeta.

Ovako dekorirana ulica u Portugala ostaje kao takva do kraja srpnja, no s obzirom na oduševljenje stanovnika i turista vjerujem da će ulica ostati ovakva puno duže, ako ne duže onda zasigurno i sljedeće godine.

Piše: Benjamin Bauer

Nullarbor – kraj svijeta

Jeste li čitali one dobre stare priče iz grčke mitologije? Moram priznati da ja jesam ( i to podosta) te da su mi ostale u zaista lijepom sjećanju. Najbolje su mi bile definitivno one ratne s velikim bitkama gdje se tematika intrigantnih sukoba protezala kroz cijelu radnju. Zapravo kad malo bolje razmislim, gotovo sve su bile takve: light motiv je uvijek bio isti, samo su se akteri mijenjali. 🙂

Ipak u posebnom su mi sjećanju ostale one  koje govore o ratovima između bogova s Olimpa i titana iz podzemlja.  Ako ste ih čitali, zasigurno znate da se spominje kako su bogovi u žaru borbe ubijene titane bacali preko ruba zemlje.  Vjerojatno ste se u trenutku čitanja zapitali: Kako zapravo izgleda taj prizor? Kako izgleda kraj svijeta, točka gdje sve ovo što poznajemo i što nas okružuje prestaje?

Ako i niste čitali grčku mitologiju, sam pojam ‘kraj svijeta’ bi mogao biti nešto što će vas definitivno zaintrigirati i zainteresirati.

Australija je i inače otočna država udaljena od ostatka svijeta te je stoga i sama na neki način ”na rubu svijeta”. Brojni putnici koji su imali tu sreću da ju posjete kažu da je vrijeme provedeno tamo bilo kao da su na nekoj drugoj planeti; odvojeni od svega što poznaju, u potpuno drugoj sferi i klimi, daleko od svakodnevnice, okoliša i prirode koje viđamo dok, primjerice, putujemo Europom.

Nažalost, ona će nam mnogima vjerojatno ostati neodsanjani san te je nećemo imati priliku posjetiti, no ipak je vrijedna spomena zbog brojnih zanimljivosti – tu ubrajamo i Nullarbor, simbolično nazvan krajem svijeta.

Riječ je o ogromnoj visoravni koja se proteže na 200 000 kilometara kvadratnih, dok na najširem dijelu udaljenost od istočne do zapadne točke iznosi 1,100 kilometara.  Jedna od specifičnost je i ta da na njoj gotovo uopće nema vegetacije. Točnije, samo ime ukazuje na odsustvo drveća i zelenila (latinski: nullus – ne, arbor – drveće). Kao jednu od upečatljivih činjenica vezanih za Nullarbor možemo izdvojiti putovanje Arthura Charlesa Jestona Richardsona koji je, naime, uzeo svoj bicikl te s njim prešao cijelu visoravan (1896.). Ljubiteljice bicikla kao prijevoznog sredstva tokom putovanja će zasigurno obradovati činjenica da ni ženski dio populacije nije zaostajao za tim pothvatom – Wendy Law Suart i Shirley Duncan su period od 1946.-1949. provele na svojim biciklima, stvarajući vlastitu povijesnu avanturu.

 Govoreći o Nullarboru, sama fotografija bi vam trebala pokazati koliko je posebno to mjesto – zamislite da doista stojite daleko od svega, usred pustoši i okruženi samo golom i ravnom površinom s jedne i morem kojem se na nazire kraj druge druge.

I za kraj, nadamo se da će i među našim čitateljima biti onih koji će se odvažiti na put u Australiju te posjetiti ovo posebno mjesto u potrazi za nezaboravnim iskustvom i avanturom te najljepšim pogledom sa samog ruba svijeta. 🙂

Piše: Ana Bustruc

SVIJET ZAKLJUČAN MILIJUNIMA LJUBAVNIH LOKOTA

Nekad biste, kako bi dragoj osobi pokazali da je volite, pisali ljubavna pisma ili pjevali serenade pod prozorom. Danas ljubavnici pokazuju svoju ljubav zaključavajući je lokotima na ogradama mostova diljem svijeta.

Prema većini izvora, moderna verzija pokazivanja ljubavi i privrženosti počela je 80-ih godina u mađarskom Pečuhu gdje su zaljubljeni studenti zaključavanjem lokota pokazivali solidarnost pošto su im zahtjevni studiji često ugrožavali vezu. Običaj „zaključavanja duša zaljubljenih“ prema nekim pričama postojao je još i u drevnoj Kini. To dokazuju brojni lokoti zaključani u hramovima, na svetima planinama pa čak i na metalnim lancima pričvršćenima na Kineski zid.

Lokot po lokot, trend zapečaćivanja ljubavi i bacanja ključića u rijeku proširio se po cijelom svijetu. Mnogi poznati mostovi prepuni su ovih modernih simbola ljubavi. Među najpoznatijim svjetskim mostovima ljubavnih lokota upravo je onaj u najromantičnijem gradu na svijetu – Parizu. Most Pont des Arts prvi je u nizu mostova na rijeci Seini ukrašen lokotima ispisanim inicijalima zaljubljenih.

Princip zaključavanja ljubavnih lokota je jednostavan – zaljubljen par na lokot ispiše svoje inicijale ili ljubavnu poruku, potom lokot zaključa za ogradu mosta te ključić baci u rijeku čime su svoju ljubav zauvijek zapečatili, ali se i osigurali da nitko drugi neće „otključati“ njihova srca. Ovaj moderan ritual ljubavi na prikladan način opisuje poznata rečenica ispisana u milijunima spomenara: „U srce sam te zaključala, ne možeš izaći. Ključić sam izgubila, ne mogu ga naći.“

No, kao i u svemu, kako sve ne bi bilo bajno i idilično, ima onih kojima ovi javni simboli ljubavi smetaju. Tako su Njemačke željeznice, u čijem je vlasništvu ograda u Kolnu na kojoj je zaključano više desetaka tisuća ljubavnih lokota, zaprijetile da će maknuti sve lokote sa sporne ograde. Nakon prosvjeda ipak su odustali od tog nauma, ali pod uvjetom da lokoti ne ugrožavaju željeznički promet. Sličan pokušaj bio je u Rimu gdje je gradonačelnik htio zabraniti vješanje lokota na javne objekte.

Ljubljana

Usprkos svim preprekama, mostovi sa zaključanim lokotima ljubavi šire se po svijetu. Nedavno je i glavni grad Hrvatske dobio mjesto na kojem parovi mogu zaključati svoja srca – ogradu kraj Muzeja suvremene umjetnosti. Moskva, Prag, Guam, Rim, Firenca, Pariz, Seul i Ljubljana samo su od neki od stotinjak gradova ljubavnih lokota. Ukoliko još niste zaključali svoje srce, sada znate gdje možete zapečatiti svoju ljubav.

Piše: Ema Vuković