Marija Renić – Svijet na dlanu

Znate li što je definitivno jedan od težih zadataka? Opisati Mariju Renić jednom rječju. Demonstratorica na Fakultetu političkih znanosti, novinarka, spisateljica, radijska voditeljica, PR-ovka i voditeljica marketinškog odjela su samo neka zanimanja na dugačkom popisu svega čime se bavi(la). No prije svega, strastvena je putnica koja čitatelje na svom blogu redovito izvještava o destinacijama koje je posjetila ili to tek planira. Ova vesela i simpatična djevojka pristala je dati nam intervju te nas tako povesti na zanimljivo putovanje kroz svoja iskustva, želje i savjete. Nadamo se da će se i vama svidjeti koliko je nama. 🙂

Kad si počela putovati?

Marija: Prva destinacija u koju sam godinama bila zaljubljena je Pariz te sam upravo tamo otišla sa 16 godina. Dvije godine sam ga proučavala, ali mama i tata nisu baš bili oduševljeni mojom idejom. Ipak, ja sam osoba koja je spremna žrtvovati sve da ostvari svoje želje, tako da sam im obećala da šest mjeseci neću izlaziti u grad, neću tražiti nikakvu odjeću i obuću, u imeniku će blistati same petice… Sve samo da vidim pariško nebo i da prošetam onim ulicama! Kad su vidjeli koliko sam ustrajna, samo su rekli: Dobro, idi. Svaka im čast na hrabrosti, ja svoje dijete ne bih pustila. I hvala im na tome. To me je definitivno formiralo kao osobu i stvorilo moju daljnju želju za putovanjima.

pariz

Jesi li imala nekih neugodnosti na putovanjima?

Marija: Ne baš. Jedino sam u Dublinu bila uhićena, al nije bio problem, priveli su me, malo smo popričali (smijeh). Sve je zapravo bilo pod krivom optužbom, u igri je bio nekakav nož koji zapravo nije bio moj, a oni su mislili da jest. Ali stajališta sam da ako ne izazivaš nevolju, teško da će ti se desiti. Po prirodi sam osoba koja se ne uvaljuje u nevolje i obično se držim onoga što piše u turističkim vodičima. Svako putovanje mi je bilo na neki način pozitivno iskustvo, stoga ništa ne bih mijenjala niti žalim što sam otišla na neko mjesto.

Koliko često putuješ i koliko u prosjeku traju tvoja putovanja?

Marija: U zadnje vrijeme prečesto (smijeh). Shvatila sam da, otkad sam počela zarađivati, sav svoj novac ulažem u putovanja, a ne u, primjerice, odjeću i obuću. Bitnije mi je ono što ću nositi u sebi, a ne na sebi. Što se tiče trajanja – sve mi brzo dosadi pa bih mogla reći da je dovoljno 5 dana da upoznaš neki grad ako ideš prvi put. Ali sve ovisi o destinaciji, naravno da ćeš, na primjer, u Rusiju otići na desetak dana, a na Australiju ispod dva mjeseca ne treba ni pomišljati. Idealno mi je otputovati na 3-4 dana, čisto da izađem iz svakodnevnice i da znam da sam negdje bila, ali opet dovoljno da se brzo vratim u nju te dođem na posao nasmijana i sretna (smijeh).

Iskušala si i čari CouchSurfinga. Misliš li da postoji opasnost u takvom načinu putovanja?

Marija:. Poanta je da ljudi tamo ostavljaju recenzije pa tako možete vidjeti kakav je tko gost, a kakav domaćin. Ako je netko negativno ocijenjen, sustav mu ne dopušta da tu ostane. Mislim da uvijek postoji određeni rizik, ali tako je u svemu u životu. Može ti se dogoditi da dođeš u Pariz i da te tamo ne dočeka osoba koja je trebala, a s druge strane može te potrefiti najbolja i najljubaznija osoba na svijetu. Ali osobno smatram taj način putovanja genijalnim i smatram da ako netko želi nanijeti drugome zlo, naći će načina za to. Osobno imam podosta vlastith CouchSurfing priča i iskustava.  Evo jedna anegdota: došao mi je Johnatan iz Australije i njegov prijatelj iz Berlina. Gledali su moje slike iz Australije te smo ja i Johnatan zaključili da sam posjetila njegovo selo koje broji 15 stanovnika, čak sam se i slikala kod seoske table te bila u pubu gdje radi njegova mama! Ostali smo šokirani te smo shvatili kako je ovaj svijet zapravo tako malen, ali opet ni takve slučajnosti nisu toliko neobične; postoji ta grupa entuzijasta koji će uvijek kroz svoja putovanja doživljavati nevjerojatne i neobične stvari.

Najljepše mjesto koje si posjetila jest…

Marija: Jako teško pitanje, ali mislim da bi odgovor bio ponovo Pariz. Možda zvuči isklišeizirano, ali meni je to bilo prvo putovanje, grad u koji sam se potpuno zaljubila. Što se tiče općenito zemalja, u Europi me najviše oduševio Portugal koji ima zaista fascinantnu kulturu, a od posebnosti se još može izdvojiti i utjecaj oceana, odvojenost, velika sličnost s Hrvatima i ta nekakva posebna vibra koja tamo vlada. Što se tiče svijeta, Australija je zaista vrh; dva mjeseca sam bila tamo i mogu reći da je to bio svojevrsni odlazak na drugu planetu. Daleko si od svega poznatog, nema utjecaja niti jedne kulture… Tamo se ne razgledavaju muzeji i građevine, to su sve izgradili Europljani koji su to napravili godinama nakon Pariza i ostalih europskih metropola. Tamo odete vidjeti prekrasnu, idiličnu i netaknutu prirodu. Upravo zbog tog okoliša i svih neobičnih stvari koje nećete vidjeti nigdje kod nas, svakom bih preporučila da ode tamo.

australia 1                                        aust 2

Gdje su ljudi, po tvom mišljenju, najpristupačniji, a gdje najzatvoreniji?

Marija:  Najpristupačniji u Portugalu, definitivno. A najzatvoreniji u Londonu. Oni su potpuno otuđeni prema turistima, imaju ih 366 dana u godini jer apsolutno svi žele doći vidjeti London. Zaista im idu na živce i oni i naguravanja s njima na ulicama.

london

Bi li ikad živjela van Hrvatske?

Marija: Definitivno ne. Sve je lijepo za vidjeti, doći, proći, pokupiti nove ideje i upoznati; ali za mene ljepše i bolje zemlje od Hrvatske nema. Planine, rijeke, prirode – doslovno imamo sve u ovoj malenoj zemlji, od snijega do mora. Kad pričaš to ljudima vani, ne vjeruju da takvo što postoji.  Zapadnjački način me ne privlači toliko, mislim da dosta ograničava čovjeka i njegovo djelovanje iako ga financijski više osigurava. Možda bih otišla radi posla ili edukacije na 6 mjeseci ili godinu dana, ali trajno nema šanse. Previše volim Hrvatsku da bih sebi to dopustila.

Na tvom blogu piše da si bila u Amsterdamu u veljači te da iščekuješ putovanja u Berlin i Brazil…

Marija: U Amsterdamu sam bila sad već drugi put i moram reći da je to zaista grad koji se s ničim na svijetu ne može usporediti, potpuno je drukčiji od svih europskih i svjetskih mjesta. To se stvarno mora doživjeti. U Berlinu još nisam bila, a i sumnjam da ću stići obilaziti; riječ je o nekakvom poslovno – privatnom putovanju. Ipak me veseli unatoč činjenici da je Njemačka dosta zatvorena po pitanju turizma, nije im toliko primaran. Rio i Sao Paolo su mi velika boljka jer sam kartu kupila prije nekoliko mjeseci (to bi bio odlazak u sklopu svjetskog Dana mladih), ali sam u međuvremenu promijenila posao pa još uvijek nemam hrabrosti pitati bivšu šeficu mogu li ići ili ne. Usput, pozdrav šefici ako ovo čita (smijeh). Iskreno se nadam da mi karta neće propasti jer je jedna takva prilika u životu i zaista imam ogromnu želju da posjetim Brazil. Ako ne odem ovako, zamijenit ću kartu i promijeniti termin, ali ne odustajem! To je opet sve veliki rizik i ne znam još što će biti sa svim tim, vidjet ćemo!

 amsterdam

(Vezano za zadnje pitanje i Marijino putovanje u Brazil – u vrijeme kad smo Ema i ja radile intervju, Marija još nije dobila kartu. Nadamo se njenoj povratnoj informaciji s pozitivnim vijestima kojima ipak nagovještava željeni odlazak u Brazil na ljeto 2013. 🙂

 

Ana Bustruc i Ema Vuković

Categories: Intervjui | Tags: , , , , , | 1 Comment

Post navigation

One thought on “Marija Renić – Svijet na dlanu

  1. idem u Brazil 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create a free website or blog at WordPress.com.

%d bloggers like this: