Krakow na sisački način

Donosimo Vam novogodišnji putopis iz Poljske u očima mladića iz Siska. Radi lakšeg čitanja i zanimanja putopis smo podijelili u 3 dijela.

Osmero hrabrih heroja iz starog alkoholičarskog grada Sisak odlučilo je saznati kako se boce razbijaju u Poljskoj, točnije u Krakowu koji je pokazao da se može mjeriti sa sisačkim standardima. Ako sam nešto naučio u Poljskoj, onda je to činjenica da ti ljudi jednostavno obožavaju alkohol.

Znate ono, netko voli pizzu, netko obožava nogomet, netko Sulejmana, a oni jednostavno vole alkohol. Ekipa 8 kao da je krkanskim ulaskom u bus poručila ostatku kako sljedećih dvadesetak sati jednostavno nema spavanja. Što znači “krkanskim ulaskom u bus”? To znaći da je većina ljudi u bus ušla normalno i sretno sa bočicom Jamnice ili obične vode ako ih žeđ uhvati tamo negdje u dalekoj Slovačkoj. Ekipa 8? Oni su imali rakiju, u slučaju da ih uhvati žeđ jel. Kako se autobus, u kojem je bilo mjesta otprilike kao na na Poljudu kada gostuje Dinamo, udaljavao od granica Prelijepe Naše atmosfera je postajala sve bolja i bolja. Vjerojatno su ljudi shvatili da idu u grad u kojem je zabava zagarantirana. Malu nervozu stvarali su tek Spavači koji su nevoljko reagirali na svaki pokušaj ostatka ekipe da prepjeva poznate hitove starih moralnih vertikala Mladena Grdovića i Siniše Vuce. Kako prepoznati Spavača? To su nervozni ljudi koji cijelu noć izgubljeno hodaju gradom u potrazi za žrtvama i onda kada se netko želi zabaviti, taj netko je gad u njihovom očima. Malo previše gledam filmova, ali ajmo reći da su to oni ljudi koji se stvarno užive u film kojeg vodič pusti samo zato što mora. Svi znamo kakve su kvalitete filmovi koji se gledaju u busu i koliko toga se zapravo može shvatiti iz tog filma. Koliko se sjećam, ovaj naš nije imao prijevoda, a bio je na francuskom. Pazite, na francuskom. I neki ljudi su ga stvarno pokušavali gledati. Eto, to su Spavači.

Obično ljudi jedva čekaju da autobus na dalekim putovanjima stane kako bi se moglo otići na wc ili po neki sendvič tek toliko da se prevari želudac. Ekipa 8, uz par novih članova, je redovito potezala rakiju na tim stajanjima. Još jedna stvar, treba pohvaliti javne toalete u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj. Nešto čime se Hrvatska definitivno ne može pohvaliti. U jednom trenutku sam se čak i pošteno zapitao nad svojim životom jer sam shvatio da se lijepše osjećam u jednom slovačkom wc-u nego u svojoj sobi. Hoću reći da je puno uredniji jel. Zamalo sam uzeo neki broj od pizzerije, naručio si jednu gurmansku i pojeo ju tamo! Stvarno divota. U grad podno Karpata stigli smo u ranim jutarnjim satima. Inače ne patimo za nekim velikim grandioznim hotelima, ali moram priznati da smo se pošteno prepali dok smo u hodniku našeg motela čekali da nas puste u sobe. Dakle, zamislite da ste u nekoj maloj prostoriji, zamislite to kao hodnik, i da čekate da netko prozove vaše ime kako bi se mogli smjestiti u odgovarajuće sobe. Jeste? Super. I sad zamislite da se usred tog čekanja samo odjednom ugasi svijetlo. Zaista zastrašujuće. Pogotovo ako ste par dana prije putovanja pogledali treći nastavak filma “Hostel” čija je mučna radnja smještena otprilike tamo gdje smo se mi nalazili. Nakon prvotnog horora i Hostela, mogu slobodno reći kako se ostatak našeg putovanja pretvorio u komediju odnosno Mamurluk.

Nastavak slijedi stoga nas pratite i dalje!

Davor Rogula