3D ulica obara s nogu!

Svakom novom minutom svjedoci smo munjevitog razvoja tehnologije, novih dostignuća na svim područjima djelovanja te iznime kreativnosti pojedinaca. Kad bolje promislim teško je reći što nas čeka sutra jer moderan svijet je postao toliko dinamičan i kaotičan da je svaki dan zapravo novi izazov koji služi kao određeni ispušni ventil ljudskoj inovativnosti.

Umjetnici ,u pravom smislu te riječi, „ 3D Joe & Max“ napravili su nešto krajnje neobično, a opet neopisivo genijalno. Naime, odlučili su dizajnirati najveću i najdužu 3D optičku iluziju na ulici u Londonu. Trebalo im je punih sedam dana da na površini od 3000 metara kvadratnih naprave umjetničko djelo vrijedno divljenja koje izgleda kao ogromni vodopad između duboke klisure.

Sponzor cijelog ovog projekta bio je „Reebock CrossFit“ čiji su članovi bili raspoređeni po optičkoj iluziji kao da su korak od smrti, odnosno pada u provaliju. Cijeli projekt promovirao je razvoj 3D tehnologije, no u isto je vrijeme bio  odličan način sponzoriranja poznate sportske marke.

3D ulica u Londonu nije prva i jedina takva ulica u svijet. Također su poznate i sljedeće ulice:  Ledeno doba – u Dun Laoghaireu, na “Festivalu svjetske kulture”,  Eksplozija lave- iz 2008. godine na 30. obljetnici međunarodnog natjecanja slikara u Njemačkoj te mnoge druge.

                 

Piše: Benjamin Bauer

Marija Renić – Svijet na dlanu

Znate li što je definitivno jedan od težih zadataka? Opisati Mariju Renić jednom rječju. Demonstratorica na Fakultetu političkih znanosti, novinarka, spisateljica, radijska voditeljica, PR-ovka i voditeljica marketinškog odjela su samo neka zanimanja na dugačkom popisu svega čime se bavi(la). No prije svega, strastvena je putnica koja čitatelje na svom blogu redovito izvještava o destinacijama koje je posjetila ili to tek planira. Ova vesela i simpatična djevojka pristala je dati nam intervju te nas tako povesti na zanimljivo putovanje kroz svoja iskustva, želje i savjete. Nadamo se da će se i vama svidjeti koliko je nama. 🙂

Kad si počela putovati?

Marija: Prva destinacija u koju sam godinama bila zaljubljena je Pariz te sam upravo tamo otišla sa 16 godina. Dvije godine sam ga proučavala, ali mama i tata nisu baš bili oduševljeni mojom idejom. Ipak, ja sam osoba koja je spremna žrtvovati sve da ostvari svoje želje, tako da sam im obećala da šest mjeseci neću izlaziti u grad, neću tražiti nikakvu odjeću i obuću, u imeniku će blistati same petice… Sve samo da vidim pariško nebo i da prošetam onim ulicama! Kad su vidjeli koliko sam ustrajna, samo su rekli: Dobro, idi. Svaka im čast na hrabrosti, ja svoje dijete ne bih pustila. I hvala im na tome. To me je definitivno formiralo kao osobu i stvorilo moju daljnju želju za putovanjima.

Jesi li imala nekih neugodnosti na putovanjima?

Marija: Ne baš. Jedino sam u Dublinu bila uhićena, al nije bio problem, priveli su me, malo smo popričali (smijeh). Sve je zapravo bilo pod krivom optužbom, u igri je bio nekakav nož koji zapravo nije bio moj, a oni su mislili da jest. Ali stajališta sam da ako ne izazivaš nevolju, teško da će ti se desiti. Po prirodi sam osoba koja se ne uvaljuje u nevolje i obično se držim onoga što piše u turističkim vodičima. Svako putovanje mi je bilo na neki način pozitivno iskustvo, stoga ništa ne bih mijenjala niti žalim što sam otišla na neko mjesto.

Koliko često putuješ i koliko u prosjeku traju tvoja putovanja?

Marija: U zadnje vrijeme prečesto (smijeh). Shvatila sam da, otkad sam počela zarađivati, sav svoj novac ulažem u putovanja, a ne u, primjerice, odjeću i obuću. Bitnije mi je ono što ću nositi u sebi, a ne na sebi. Što se tiče trajanja – sve mi brzo dosadi pa bih mogla reći da je dovoljno 5 dana da upoznaš neki grad ako ideš prvi put. Ali sve ovisi o destinaciji, naravno da ćeš, na primjer, u Rusiju otići na desetak dana, a na Australiju ispod dva mjeseca ne treba ni pomišljati. Idealno mi je otputovati na 3-4 dana, čisto da izađem iz svakodnevnice i da znam da sam negdje bila, ali opet dovoljno da se brzo vratim u nju te dođem na posao nasmijana i sretna (smijeh).

Iskušala si i čari CouchSurfinga. Misliš li da postoji opasnost u takvom načinu putovanja?

Marija:. Poanta je da ljudi tamo ostavljaju recenzije pa tako možete vidjeti kakav je tko gost, a kakav domaćin. Ako je netko negativno ocijenjen, sustav mu ne dopušta da tu ostane. Mislim da uvijek postoji određeni rizik, ali tako je u svemu u životu. Može ti se dogoditi da dođeš u Pariz i da te tamo ne dočeka osoba koja je trebala, a s druge strane može te potrefiti najbolja i najljubaznija osoba na svijetu. Ali osobno smatram taj način putovanja genijalnim i smatram da ako netko želi nanijeti drugome zlo, naći će načina za to. Osobno imam podosta vlastith CouchSurfing priča i iskustava.  Evo jedna anegdota: došao mi je Johnatan iz Australije i njegov prijatelj iz Berlina. Gledali su moje slike iz Australije te smo ja i Johnatan zaključili da sam posjetila njegovo selo koje broji 15 stanovnika, čak sam se i slikala kod seoske table te bila u pubu gdje radi njegova mama! Ostali smo šokirani te smo shvatili kako je ovaj svijet zapravo tako malen, ali opet ni takve slučajnosti nisu toliko neobične; postoji ta grupa entuzijasta koji će uvijek kroz svoja putovanja doživljavati nevjerojatne i neobične stvari.

Najljepše mjesto koje si posjetila jest…

Marija: Jako teško pitanje, ali mislim da bi odgovor bio ponovo Pariz. Možda zvuči isklišeizirano, ali meni je to bilo prvo putovanje, grad u koji sam se potpuno zaljubila. Što se tiče općenito zemalja, u Europi me najviše oduševio Portugal koji ima zaista fascinantnu kulturu, a od posebnosti se još može izdvojiti i utjecaj oceana, odvojenost, velika sličnost s Hrvatima i ta nekakva posebna vibra koja tamo vlada. Što se tiče svijeta, Australija je zaista vrh; dva mjeseca sam bila tamo i mogu reći da je to bio svojevrsni odlazak na drugu planetu. Daleko si od svega poznatog, nema utjecaja niti jedne kulture… Tamo se ne razgledavaju muzeji i građevine, to su sve izgradili Europljani koji su to napravili godinama nakon Pariza i ostalih europskih metropola. Tamo odete vidjeti prekrasnu, idiličnu i netaknutu prirodu. Upravo zbog tog okoliša i svih neobičnih stvari koje nećete vidjeti nigdje kod nas, svakom bih preporučila da ode tamo.

                                        

Gdje su ljudi, po tvom mišljenju, najpristupačniji, a gdje najzatvoreniji?

Marija:  Najpristupačniji u Portugalu, definitivno. A najzatvoreniji u Londonu. Oni su potpuno otuđeni prema turistima, imaju ih 366 dana u godini jer apsolutno svi žele doći vidjeti London. Zaista im idu na živce i oni i naguravanja s njima na ulicama.

Bi li ikad živjela van Hrvatske?

Marija: Definitivno ne. Sve je lijepo za vidjeti, doći, proći, pokupiti nove ideje i upoznati; ali za mene ljepše i bolje zemlje od Hrvatske nema. Planine, rijeke, prirode – doslovno imamo sve u ovoj malenoj zemlji, od snijega do mora. Kad pričaš to ljudima vani, ne vjeruju da takvo što postoji.  Zapadnjački način me ne privlači toliko, mislim da dosta ograničava čovjeka i njegovo djelovanje iako ga financijski više osigurava. Možda bih otišla radi posla ili edukacije na 6 mjeseci ili godinu dana, ali trajno nema šanse. Previše volim Hrvatsku da bih sebi to dopustila.

Na tvom blogu piše da si bila u Amsterdamu u veljači te da iščekuješ putovanja u Berlin i Brazil…

Marija: U Amsterdamu sam bila sad već drugi put i moram reći da je to zaista grad koji se s ničim na svijetu ne može usporediti, potpuno je drukčiji od svih europskih i svjetskih mjesta. To se stvarno mora doživjeti. U Berlinu još nisam bila, a i sumnjam da ću stići obilaziti; riječ je o nekakvom poslovno – privatnom putovanju. Ipak me veseli unatoč činjenici da je Njemačka dosta zatvorena po pitanju turizma, nije im toliko primaran. Rio i Sao Paolo su mi velika boljka jer sam kartu kupila prije nekoliko mjeseci (to bi bio odlazak u sklopu svjetskog Dana mladih), ali sam u međuvremenu promijenila posao pa još uvijek nemam hrabrosti pitati bivšu šeficu mogu li ići ili ne. Usput, pozdrav šefici ako ovo čita (smijeh). Iskreno se nadam da mi karta neće propasti jer je jedna takva prilika u životu i zaista imam ogromnu želju da posjetim Brazil. Ako ne odem ovako, zamijenit ću kartu i promijeniti termin, ali ne odustajem! To je opet sve veliki rizik i ne znam još što će biti sa svim tim, vidjet ćemo!

 

(Vezano za zadnje pitanje i Marijino putovanje u Brazil – u vrijeme kad smo Ema i ja radile intervju, Marija još nije dobila kartu. Nadamo se njenoj povratnoj informaciji s pozitivnim vijestima kojima ipak nagovještava željeni odlazak u Brazil na ljeto 2013. 🙂

 

Ana Bustruc i Ema Vuković

Insano tobogan

Spadate li i vi u onu skupinu ljudi koja voli čari ljeta začiniti igrom i spuštanjem niz najraznovrsnije tobogane i prolaze koje nude razni zabavni parkovi? Ukoliko je odgovor pozitivan, ovo je pravi članak za vas! Priprema, pozor… Polazimo. 🙂

Ako se jednom prilikom nađete u Brazilu (točnije Fortalezi) i dobijete onaj poznati poriv da učinite nešto ludo i nezaboravno – obavezno posjetite Insano, najveći, i kako mu samo ime kaže, najluđi tobogan na svijetu! Izgrađen je 1989. kao dio vodenog parka, a dug  je 41 metar. Zapravo još uvijek drži rekord najduljeg i najvišeg tobogana u slavnoj Guinnessovoj knjizi.

Kad se spuštate možete postići poprilično impresivnu brzinu – čak 105 km/h. Ta činjenica okončava vašu vožnju nakon samo 4-5 sekundi, no vjerujemo da je i to sasvim dovoljno da vam se razina adrenalina i straha prilikom spusta urežu u sjećanje za sva vremena.

 

Zbog svega navedenog jasno vam je zašto je vrlo brzo postao jednom od najvećih turističkih atrakcija u svijetu vodenih parkova i radosti. U nastavku pogledajte kako su izgledali neki od spusteva. 🙂

http://www.youtube.com/watch?v=BieZVnAOkxw

http://www.youtube.com/watch?v=4hY2uC_FSy8

Piše: Ana Bustruc

Unique tunnels

Tunnels are a normal occurrence. They are intended to facilitate traffic in places where there are mountains nad hills through which they pass. But, there are also unique, unusual and extremely interesting tunnels worldwide. Next five tunnels deserve the title of being unique.

Tower tunnel passes through the Gate Tower Building in Osaka. The name of the tunnel itself tells us why it is unusual – it goes through a building full of offices in Japan. Specifically, the fifth, sixth and seventh floor of the building are used as a tunnel, which doesn’t touch the building and offices, so people can work as silently as possible, without the noise of cars passing through the tunnel.

Tunnel Log is located in Sequoia National Park in California. The 84 meter high tree fell across the road in 1937, and the cause of the fall is the will of nature. A year later, through the fallen tree people have made a hole – a 2.4 meters high and 5.2 meters wide tunnel, which made the road again passable. Sequoia National Park has tall redwood trees, by which it takes its name. General Sherman, the largest tree in the world, you can found in the California park.

Tunnel Rock is the second unique tunnel that decorates the entrance to the Sequoia National Park in the United States. Huge stone is unusual ceiling of the tunnel through which in 1983 was built a road. Today it serves as a passage for pedestrians.

Tunnel of Love, located in Kleven in Ukraine, is one mile long. It is unique because of its structure – covered with greenery. Railroad runs through it, and today it has more superstitious purpose – it is believed that all the wishes will be fulfilled if the couple, holding hands, passes through a tunnel.

Tunnel of Fish is 70 meters long, illuminated by reflectors and located in the marine park L’Oceanografic in Valencia. Water, in which floats plenty of fishes and other marine animals, surrounds its visitors all around the tunnel, and makes this tunnel in Spain unique in the world.

Which tunnel do you choose as the most unique? J

By: Ema Vuković

Jedinstveni tuneli

Tuneli su danas svakodnevna pojava. Služe kako bi olakšali promet na mjestima na kojima ima planina i brda tako što prolaze kroz njih. No, postoje jedinstveni, neobični i nadasve zanimljivi tuneli diljem svijeta. Sljedećih pet tunela u svakom pogledu zaslužuju titulu jedinstvenih.

Tower Tunel, odnosno tunel koji prolazi kroz zgradu Gate Tower u Osaki. Sam naziv tunela govori nam zašto je neobičan – jer prolazi kroz zgradu punu ureda u Japanu. Naime, peti, šesti i sedmi kat zgrade služe kao tunel, koji nema nikakvih dodirnih točaka sa samom zgradom i uredima, kako bi ljudi mogli raditi u što većoj tišini, bez buke automobila koji prolaze tunelom.

Tunel Log nalazi se u Nacionalnom parku Sekvoja u Kaliforniji. Stablo visoko 84 metra palo je preko ceste 1937. godine, a uzrok pada je volja prirode. Godinu kasnije, u srušenom drvu ljudi su napravili rupu – tunel visok 2,4 metra i širok 5,2 metra, čime je cesta opet postala prohodna. Nacionalni park Sekvoja obiluje visokim stablima sekvoje, po kojima je i dobio ime. General Sherman, najveće stablo na svijetu, možete vidjeti u tom kalifornijskom parku.

Tunel Rock drugi je jedinstven tunel koji krasi ulaz u Nacionalni park Sekvoja u SAD-u. Ogroman kamen predstavlja strop neobičnog tunela kroz koji je 1983. godine napravljena cesta. Danas služi kao prolaz za pješake.

Tunel ljubavi smješten u Klevenu u Ukrajini dugačak je jedan kilometar. Jedinstven je zbog svoje strukture – zelenila kojim je cijeli prekriven. Kroz njega prolazi željeznička pruga, a danas ima više praznovjernu svrhu – vjeruje se da ako dvoje zaljubljenih, držeći se za ruke, prođe kroz cijeli tunel, da će se sve njihove želje ispuniti.

Tunel riba dugačak 70 metara i osvijetljen reflektorima nalazi se u morskom parku L’Oceanografic u Valenciji. Voda, u kojoj pliva mnoštvo riba i drugih morskih životinja, sa svih strana okružuje sve njegove prolaznike i čini ovaj tunel u Španjolskoj jedinstvenim u svijetu.

Koji tunel vi birate kao najposebniji?

Piše: Ema Vuković

Lebdeći kišobrani obojili Portugal

  Inovativnost je uvijek bila na cijeni te se s razlogom ova zanimljiva priča našla na našemu blogu. Kako su ljeta postala sve toplija, a prave podjele godišnjih doba gotovo da nema, stanovnici gradića Augeda u Portugalu dali su mašti na volju. Naime, odlučili su prekriti ulicu šarolikom kišobranima koji „lebde“ na nebu i štite pješake od nesnosnih temperatura.

Ideja im je pala sasvim slučajno kada su u jednom izlogu ugledali stotine kišobrana različitih boja koji bi idealno dekorirali ulicu, a opet bi imali funkcionalnu ulogu. Ne znam koliko je ta zaštita doista funkcionalna, no sama zamisao je genijalna. Sami stanovnici oduševljeni su šarenilom boja i smatraju da je hladovina koju stvaraju ovi kišobrani čudesna, drugačija i potpuno neobična.

Prve slike ovog pravog umjetničkog djela preplavile su cijeli svijet, a turistice Patricia Almeida i Diana Tavares bile su među prvima koje su svoje iskustvo šetanja po „kišobranskoj“ ulici i fotografije podijelile s ostatkom svijeta.

Ovako dekorirana ulica u Portugala ostaje kao takva do kraja srpnja, no s obzirom na oduševljenje stanovnika i turista vjerujem da će ulica ostati ovakva puno duže, ako ne duže onda zasigurno i sljedeće godine.

Piše: Benjamin Bauer

Floating umbrellas painted Portugal

Innovation has always been very high on a scale of values and because of that, this interesting story has found its place on our blog. As summers became hotter and hotter and real seasons classification almost disappeared, people from small town Augeda in Portugal created something special. They decided to cover their street with colorful umbrellas which „float“ about the street and protect pedestrians from the high temperatures.

The idea came to them when they saw the window with hundreds  of different umbrellas which could perfectly decorated their street, and could also have functional role. I do not know if  this protection is really functional, but the idea is ingenious. People from Augeda are delighted with colors and they think that the shade created by these umbrellas is amazing, totally different and unusual.

The first photos of  this work of art had flooded to the whole world. Tourists Patricia Almeida and Diana Tavares were  one of the first people who shared their experience and photos from „Umbrella“ street to the rest of the world.

„Umbrella“ street will remain in Portugal till the end of July. Residents and tourists are amazed with the street so I belive that it will remain like this for much longer, if not longer then certainly next year!

By: Benjamin Bauer

 

Nullarbor – kraj svijeta

Jeste li čitali one dobre stare priče iz grčke mitologije? Moram priznati da ja jesam ( i to podosta) te da su mi ostale u zaista lijepom sjećanju. Najbolje su mi bile definitivno one ratne s velikim bitkama gdje se tematika intrigantnih sukoba protezala kroz cijelu radnju. Zapravo kad malo bolje razmislim, gotovo sve su bile takve: light motiv je uvijek bio isti, samo su se akteri mijenjali. 🙂

Ipak u posebnom su mi sjećanju ostale one  koje govore o ratovima između bogova s Olimpa i titana iz podzemlja.  Ako ste ih čitali, zasigurno znate da se spominje kako su bogovi u žaru borbe ubijene titane bacali preko ruba zemlje.  Vjerojatno ste se u trenutku čitanja zapitali: Kako zapravo izgleda taj prizor? Kako izgleda kraj svijeta, točka gdje sve ovo što poznajemo i što nas okružuje prestaje?

Ako i niste čitali grčku mitologiju, sam pojam ‘kraj svijeta’ bi mogao biti nešto što će vas definitivno zaintrigirati i zainteresirati.

Australija je i inače otočna država udaljena od ostatka svijeta te je stoga i sama na neki način ”na rubu svijeta”. Brojni putnici koji su imali tu sreću da ju posjete kažu da je vrijeme provedeno tamo bilo kao da su na nekoj drugoj planeti; odvojeni od svega što poznaju, u potpuno drugoj sferi i klimi, daleko od svakodnevnice, okoliša i prirode koje viđamo dok, primjerice, putujemo Europom.

Nažalost, ona će nam mnogima vjerojatno ostati neodsanjani san te je nećemo imati priliku posjetiti, no ipak je vrijedna spomena zbog brojnih zanimljivosti – tu ubrajamo i Nullarbor, simbolično nazvan krajem svijeta.

Riječ je o ogromnoj visoravni koja se proteže na 200 000 kilometara kvadratnih, dok na najširem dijelu udaljenost od istočne do zapadne točke iznosi 1,100 kilometara.  Jedna od specifičnost je i ta da na njoj gotovo uopće nema vegetacije. Točnije, samo ime ukazuje na odsustvo drveća i zelenila (latinski: nullus – ne, arbor – drveće). Kao jednu od upečatljivih činjenica vezanih za Nullarbor možemo izdvojiti putovanje Arthura Charlesa Jestona Richardsona koji je, naime, uzeo svoj bicikl te s njim prešao cijelu visoravan (1896.). Ljubiteljice bicikla kao prijevoznog sredstva tokom putovanja će zasigurno obradovati činjenica da ni ženski dio populacije nije zaostajao za tim pothvatom – Wendy Law Suart i Shirley Duncan su period od 1946.-1949. provele na svojim biciklima, stvarajući vlastitu povijesnu avanturu.

 Govoreći o Nullarboru, sama fotografija bi vam trebala pokazati koliko je posebno to mjesto – zamislite da doista stojite daleko od svega, usred pustoši i okruženi samo golom i ravnom površinom s jedne i morem kojem se na nazire kraj druge druge.

I za kraj, nadamo se da će i među našim čitateljima biti onih koji će se odvažiti na put u Australiju te posjetiti ovo posebno mjesto u potrazi za nezaboravnim iskustvom i avanturom te najljepšim pogledom sa samog ruba svijeta. 🙂

Piše: Ana Bustruc

Nullarbor – end of the world

Do you remember any of those great and interesting stories from Greek mythology? Personally, I’ve, read many of them and best were always about some wars and battles. One I specially remember was about war between gods from Olyimp and titans from underground. I think there’s even movie about that, I’m not sure, haven’t seen it yet.

Anyway, most special scene I’d always imagine was that end of the world. Gods were pushing titans oveer the edge so I was always wondering what it looks like.

Now I don’t have to imagine that anymore, couse there’s really some place on the Earth called end of the world! Well, not literally, but close enough. 🙂

Australia itself is at some point on the edge of the world. Many travellers who visited Australia said that was truly something : being so far away from everything you know, people you hang out with, friends, family, familiar enviroment and nature… Like you’re visiting another planet. Such a special experience.

All things from your everyday life dissapear when you come there – there’s just you and many interesting things  which Australia gives you. We’re not talking about cities here, although we believe Australia has much to offer in that area too – we are nature-oriented.  We can definitely mention Nullarbor cliffs as a natural speciality. It’s actually part of the flat area and it’s almost treeless, which is something name says too (Latin: nullus – no, arbor – tree). It stretches about 1,100 kilometers from east to west at its widest point, but it occupies an area of about 200 000 square kilometres. We can definitely point it as an interesting tourist destination. And here’s some interesting fact: On 25 December 1896. Arthur Charles Jeston Richardson became the first cyclist who crossed Nullarbor Plain. Wow, imagine that unusal adventure. Few decades after that (from 1946.-1949.), two girls did the same: Wendy Law Suart and Shirley Duncan became the first women to cycle across the Plain.

I think there are no much things to say about Nullarbor – photos are here to show you how special that place is. Can you imagine that situation when you stand so far away from everything, surrounded by sea on the one and endless Plain on the other side? Like I said, truly end of the world 🙂

I hope some of our readers will go to Australia one day too and visit this special place seeking unforgettable experience, adventure and most beautiful view from the edge of the world. And, of course, send us some picture! 🙂

By: Ana Bustruc

Budva on the foam of the sea

How does Montenegrin build highway?
He builds 1 kilometer of the road and puts a sign: ,,Etc”

Montenegrin yells: Woman, give me some antibiotics!!
,,Why? Snake biten you?”
,,No, but I can see her coming!”

Those are just some of the jokes Balkan people love to make about Montenegrins. Maybe you haven’t heard, but in process of making jokes we like to point out their laziness. It’s same like joking about people from Zagorje (part of Croatia above Zagreb) and the fact they drink too much. Or Dalmatian people, they say they’re lazy too.
I guess every nation has some jokes about itself; it’s same like making jokes about Chuck Norris or blondes. And the fact is that you somehow ”believe” in those things; when you go to Montenegro, you expect to see Montenegrin who’s trying to lose weight by watching excercises on TV or you’ll see them having 10 famous Montenegrin rules written on their doorstep or something like that (First one says: Man is born tired so he needs to relax a lot during his lifetime). But situation is a bit different in reality.
It’s true that we are Balkan people so we like to waste our days (but only in our spare time, when we work we really work! At least I think so 🙂 ) and we are pretty much relaxed nation. But when you come to Montenegro you won’t find people lying around and testing their limits of laziness.

As a matter of fact, I was pretty much surprised: Shops have same working time as Croatia, they even work some extra hours! And during Sundays, Croatian shops work till 1pm or don’t work at all. Montenegrian do till 10 pm!

During my visit, I’ve noticed that Budva is a pretty lovely town. I was there in winter time ( around New Year’s Eve), but I could sence that (dead) smell of summer. There are many beach bars, closed summer shops with souvenirs, coffe shops – so many objects in their ‘winter sleep’. They were just collecting dust and waiting for summer, just like we did. But, you know how it works with things like Fridays, vacations and summer – you just have to be patient. 🙂

Weather was great so we could sit in some bars near the beach and drink our coffe or just walk around the Old city. There’s even some small tower with wall around it, but I have to say that smell is awful when you get there. When we went up to take a look from that tower, we could see garbage and sense smell of urin. It was really disgusting, I think they should take care of it cause it’s in center of that Old town, so many tourists may come there.

We had some unusual situation with cabs: we took a cab from point A to point B. It costed 1 euro. We were surprised cause it was that cheap (in Zagreb you can get, for example, free start with Cammeo taxi – 2 kilometers for 2 euros), but we didn’t complain. But when we wanted to come back from B to A, driver charged us 5,5 euros. ,,How come?” We asked. He said something about holiday season and higher prices during it. We didn’t want to say anything, but later we found out what was the problem: there are big differences in prices in private or city cabs. So, take one advice – find out which sort is cheaper before you come into taxi. And ask a driver how much will it cost before you even enter a cab.

One more interesting story – we found some great restoraunt so we wanted to come back tomorrow and celebrate New Year’s Eve there. I asked waiter can we make a reservation and he said: ,,Okay, just take a picture of me and my friend.”
I was quite surprised but I did it, and when we came there tomorrow he asked me to show him a picture as a sign of reservation. Then we got the table. 🙂

All in all, Montenegro was great experience. You can come there during the summer cause I’ve heard it’s amazing, but still don’t forget about prices; many Russian builders have their beaches and bars there. So it’s not unusual if guards ask you to pay for your spot on the beach. But still, I think it’s definitely worth of trying! And, of course, let us know how it was! 🙂

By: Ana Bustruc